ŠKRABUTNIK / BAĆINDOL – Planinari Hrvatskog planinarskog društva “Gojzerica” Požega, njih trideset dvoje, odvažilo se ove nedjelje 22. veljače 2026. godine, na pohod dionicom Slavonskog planinarskog puta od Škrabutnika do Baćindola.
Ova dionica duga 25 kilometara bila je veliki izazov za sve sudionike pohoda, od kojih su polovica bili polaznici 8. Opće planinarske škole u HPD Gojzerica Požega. Svi oni krenuli su zajedno pod sigurnim vodstvom Berislava Štefančića, vodiča pripravnika, koji je ovu etapu vodio pod mentorstvom iskusnih vodiča: Anite Savić i Martine Keller te uz pomoć kolegice Ines Žužinjak, također vodiča pripravnika. Pošto cijela grupa nije bila u mogućnosti ishodati kompletnu dionicu, dogovor je bio da Anita vrati dio ekipe s Maksimovog hrasta. Dan je bio prekrasan i sunčan što je dodatno popravilo raspoloženje naših planinara, kako bi izdražali napore koji su tek slijedili.
Kakvo je raspoloženje vladalo među hodačima može se vidjeti iz opisa glavnog vodiča Bere: ”Nedjeljnim ranim praskozorjem vrata HPD Gojzerice bila su širom otvorena za sve pristigle i orne planinare, gdje smo obilježili predpolazišnu točku uz čaj, kavu i pokoju ljuticu po izboru. Uz srdačno okupljanje, a mahom i upoznavanje iskusnijih s mlađim nadolazećim planinarima polaznicima OPŠ. Nakon toga krenuli smo autoposadama put Požeške gore, ka startu današnjeg pohoda iznad sela Škrabutnik, gdje nas je veselo ispratio naš predsjednik društva Višeslav uz obavezno fotografiranje na samoj startnoj ravnini!
Nakon što smo konsolidirali redove od 32 hodačkih entuzijasta (bilo nas je s više strana; šestero iz Podružnice Oriovac, troje gostiju iz PD Dilj Slavonski Brod te svi ostali iz matične i brojne baze Gojzerice, uz napomenu da su pola bili polaznici planinarske škole) te nakon uvodnog i obveznog vodičkoga govora krenuli smo put Slavonake planinarske obilaznice u smjeru zapada kako bi prehodali u komadu Požešku i Babju Goru. Samim ranojutarnjim startom pratilo nas je jedno od posljednjih ovosezonskih idiličnih zimskih jutara, onakvo divno jutro kakvo mi planinari volimo da nas prati uz našu dinamičnu šetnju ka očekivanim vrhovima. Nakon višetjednih učestalih padavina gazili smo vrlo blatnjavo tlo, što nije predstavljalo problem vrlo dobro opremljenim hodačima. Kako smo se penjali ka prvom vrhu Maksimov Hrast tako smo bilježili tanki sloj jučer napadaloga snijega koji se zadnjim naporima opirao izlazećem suncu. Hodajući tako hrptom bacali smo poglede kroz ćelave krošnje stabala ka Papuku, gdje su se nazirali njegovi snježni vrhovi duž cijeloga masiva ka Krndiji. Ogledavajući se na južnu stranu vidjeli smo uglavnom kroz nizinsku maglu dio Brodske-posavine te brojne zasnježene planinske vrhove diljem prekosavlja.”
Stigavši do Maksimovog hrasta naši planinari napravili su pauzu za okrijepu i odmor te zajedničku fotografiju prije rastanka. S ovog mjesta Anita je povela natrag 10 planinara, dok je njih 21 nastavilo hrabro put Baćindola. Grupa koja se vratila napravila je polovicu ukupne kilometraže, što također nije lagano. Ostatak ekipe nastavio je prema najvišem vrhu Požeške gore Kapavcu 618 mnv te dalje prema zapadu.
Bero dalje nastavlja nizati svoje doživljaje: ”21 planinar nastavlja smjelo i oportuno strmoglavim spustom pa opetovanim usponom ka Kapavcu, gdje smo ustanovili da je glavni i naporniji dio ture bio iza nas. Slijedili su mahom reljefno lakši, no vegetacijom teže prohodni tereni, tako da staza nije bila nimalo sumorna već naprotiv zanimljivo iskustvo u ovom malom i lijepom, a za većinu do sada neotkrivenom djeliću Slavonij. Kako se sunce polagano spuštalo s vrha obzora tako smo i mi smanjivali nadmorsku visinu stigavši do danas nam posljednjeg vrha Kula Gračanica, na kojemu je ista i smještena još od 16 stoljeća. Tu smo se s guštom odmorili na zidinama te slikali ispred njih, ustvrdivši da je naših 25 km prehodanih u miru i izobilju prirode za nekih 7-8 sati nije napor te smo se zadovoljni spustili strmo dolje niz posljednju padinu i sa zadovoljastvom ishodali pristupnom cestom do Baćin Dola, tako kompletiravši kondicijski zahtjevnu dionicu SPP-a. Tu nas je dočekalo šest automobila gdje su nas naše drage kolege pokupile i prevezle natrag do automobila kod Škrabutnika gdje je ova lijepa priča jutros i započela.”
Po završetku pohoda naše planinare pokupili su svojim automobilima kolege iz društva, vrativši ih natrag u Požegu. Posebna zahvala svima njima koji su nesebično izdvojili svoje vrijeme i resurse.
Pročitano 14 puta 24. veljače 2026.