“Nogometni klub Slaven Gradac u subotu po prvi put organizira malonogometni turnir u sjećanje na svog tragično poginulog suigrača Tomislava Šedevi koji je 21. studenog 2015. tragično stradao nadomak Vukovara.

Tomislav je rođen 27. prosinca 1983. godine, odrastao je u Sesvetama, a nogometom se počeo baviti u Gradcu gdje je u NK Slaven proveo gotovo kompletan igrački staž, a bio je aktivan i u malonogometnim klubovima Zarilac i Birtijca iz Šumanovca. Osim nogometa, posljednjih nekoliko godina nakon što je preživio tešku prometnu nesreću, posvetio se biciklizmu, osnovao je i udrugu “Tim guvernal” koja je nakon njegove smrti dobila ime po njemu. Sa svojim prijateljima na dva kotača odradio je nevjerojatna putovanja, bio je u Međugorju i na 2700 kilometara dugom putovanju do Vatikana. Njegovu neostvarenu želju da posjeti rodno mjesto pape Ivana Pavla II nakon njegove smrti odradili su njegovi prijatelji iz udruge.

Tomislav je bio djelatni vojnik, kako je na Dan sjećanja 18. studenog bio na straži odlučio je 21. studenog odraditi svoje “pedaločašće” žrtvama Vukovara, u ranu zoru krenuo je unatoč jakoj kiši put Vukovara s Tomislavom Crnjcem i Robertom Novićem, a njegova volja je bila nezaustavljiva, na nagovaranje da odustanu i put odrade neki drugi dan kada ne bude kiše odgovorio je u svom stilu – “Ako su oni mogli ginuti za nas, mogu i ja kisnuti za njih”. Nastavio je put koji je okončan stravičnom prometnom nesrećom nadomak Vukovara, Heroj ulice pao je u gradu heroja, na Trpinjskoj cesti.

Doista je riječ o jednom posebnom čovjeku, neslomljivog duha, zarazne pozitive i nevjerojatnih ideja, čovjeku na kojeg sjećanje neće nikada izbljediti, a da tako i bude svi zajedno se možemo pobrinuti i u subotu dolaskom u Gradac.”

(članak s najavom 1. Memorijalnog turnira održanog 2016. godine)

Ivica Zeba tragično je stradao 13. 09. 2019. oko 21 sat u stravičnoj prometnoj nesreći u Požegi.

“Ivica je rođen 2. ožujka 1992.  godine praktično u bijegu od ratnog vihora koji je zadesilo Bosansku Posavinu u to vrijeme. S obitelji se nastanio u Gradcu gdje je proveo čitav život i učinio svoje prve nogometne korake. Nogometnu školu prošao je u pleterničkoj Slaviji, a onda se kao senior vratio u matični klub s kojim je ispisao najljepše stranice njegove povijesti. Nakon Slavena karijeru je nastavio u BSK-u iz Buka, a ovog ljeta se nošen ambicijom igranja u višem rangu odlučio za Nogometni klub Požega u kojem je protekle nedjelje u Slavonskog Brodu odigrao svojih posljednjih 60 minuta. Svi koji su igrali s njim i protiv njega znaju koliko je bio predan, borben, nikada nije štedio ni sebe ni suigrače ni protivnike, ostavljao je sve na terenu. Nakon samo nekoliko treninga u NK Požega trener Krunoslav Podoljak ga je prokomentirao rečenicom “Pravi igrač i još bolji čovjek!”

Ivica je bio djelatnik Hrvatske vojske, odnedavno s činom skupnika, premješten u požešku vojarnu gdje je zajedno sa svojom suprugom Martinom kovao mnoge planove. Kako one obiteljske tako i profesionalne ali i sportske. I sve je naprasno prekinuto u jednoj sekundi. Uživanje i zajednička vožnja biciklom završeni su tragedijom. Nažalost u samo nekoliko godina ovo je druga pogibija igrača NK Slaven, jer Ivica je to svakako bio bez obzira na to što je trenutno bio u drugom dresu. Nakon Tomislava Šedevija sada je otišao i Ivica Zeba, a pomalo jezivo je saznanje da su obojica nedugo prije pogibije imali hodočašće biciklima, Tomislav u Međugorje i Rim, a Ivica u Međugorje.”

(Članak – sportalo.hr – 14. 09. 2019.)