Srijeda, 20 Srpanj 2022 08:31

Članovi HPD Gojzerica u pohodu na Triglav (2864 mnv), najviši vrh Slovenije i Julijskih Alpa

POŽEGA / BOHINJ - U ranim jutarnjim satima, u subotu 16. srpnja, članovi Hrvatskog planinarskog društva "Gojzerica" (Požega) započeli su svoj pohod na Triglav (2864 mnv), najviši vrh Slovenije i Julijskih Alpa.

Od početka izleta sve je nekako krenulo protiv njih. Osim što je dva dana prije našeg polaska stradalo 12 slovenskih planinara od udara groma na Triglavu, ujutro prije polaska pokvario se i kombi kojim su planirali za Sloveniju.

Brzo su požeški planinari posložili i nastavili put s dva automobila kako bi na odredište stigli s minimalnim zakašnjenjem. Drugi peh dogodio se vrlo brzo nakon polaska kad im je otkazala svoj dolazak planinarka koju su trebali pokupiti u Zagrebu. Putujući za Sloveniju dogodi im se i treći peh, negdje na autocesti kod Kutine se spustio snažan pljusak koji ih je dodatno usporio. Nakon toliko nevolja na samom početku, nastavili su s uvjerenjem da im se više ništa neće ispriječiti na putu.

Ukupno 8 planinara sretno su stigli na Rudno polje na Pokljuki nedaleko Bohinja gdje su ostavili automobile te pješice nastavili s punim ruksacima. Slijedilo je dugo i zamorno pješačenje, koje su otežavali teški ruksaci kao i savladavanje velike visinske razlike.

Planinarska staza do Vodnikovog doma (1817 mnv) vodila je strmo kroz crnogoričnu šumu sa stalnim oscilacijama u visini, a od doma nastavila se penjati kamenom stazom uz sve oskudnije raslinje kako je rasla nadmorska visina. Došavši na Kredaricu (2515 mnv) planinarski dom podno samog Triglava, nakon 9 sati mukotrpnog uspinjanja završila je njihova cjelodnevna storija. Ili su oni bar tako mislili!? Tu su ih čekali planinari Matej i Branka, koji su u dom stigli dan ranije s namjerom da zajedno idu na vrh.

Uslijed nesretnih okolnosti oko stradalih planinara i bojeći se mogućih vremenskih promjena koje bi onemogućile uspon, oni su vrh uspješno osvojili već toga jutra. Nakon smještaja i okrijepe, nastavili su ugodno druženje razmjenjujući iskustva i komentirajući protekle događaje.

Sve je teklo nekako glatko i Gojzerice su bile uvjerene da će sutra svi uspješno stići na vrh. Ali vrlo brzo pokazalo se da zlo nikada ne spava. Naglo je krenula žestoka kiša praćena grmljavinom i obilnom količinom leda. Nakon samo pola sata oko doma i na Triglavu napadalo je 10 cm leda te se sve bjelilo kao da je padao snijeg. Sa stijena po kojima su se trebali sutra uspinjati spuštali su se slapovi vode, a dijelovi strmih staza bili su prekriveni debelim slojem leda.

Kiša i grmljavina nisu stajali cijelu noć, a raspoloženje je splasnulo zbog vjerojatnosti da od sutrašnjeg uspona neće biti ništa. Led se dugo otapa i namače stijene te im ne dozvoljava da se osuše do jutra, a po takvim uvjetima uspon je vrlo rizičan i gotovo nemoguć.

U svitanje zore, u nedjelju 17. srpnja, dok je Triglav u potpunosti bio prekriven oblacima i maglom, krenulo je buđenje i čekao se trenutak odluke. Požežani su bili neodlučni, miješala se želja za usponom i zdrav razum uz saznanje da se u ovakvim uvjetima ne ide na planinu. Uskoro se vratila jedna grupa planinara odustavši od uspona, zbog skliske stijene i slabe vidljivosti.

Imoćani i Slovenci koji su krenuli prije svitanja, još uvijek su bili negdje gore izgubljeni u oblacima. Tada su Gojzerice  prelomili s odlukom i dio se odlučio za uspon, dok ih je četvero odlučilo ostati držeći se zdravog razuma.

Među tih šest najhrabrijih i pomalo čvrknutih planinara, našla se i Martina kao jedina žena te Matej koji je vrh ispenjao prethodnog dana. Krenuli su u tišini i nestali u magli na stijenama Triglava. Uspon je bio dug i mukotrpan, ali raspoloženje se popravilo čim su se vinuli iznad oblaka obasjani jutarnjim alpskim suncem.

Do vrha su stigli nakon 2 sata opreznog penjanja te su se na vrhu zadržali tek toliko da se fotografiraju i malo odmore. Povratak je tražio više opreza zbog strmog spuštanja, a bio je popraćen gužvom planinara koji su se odvažili pratiti ih prema vrhu.

Uz Božju pomoć čitavi su se spustili dolje, dok se Matej Prpić (inače rođeni Veličanin na privremenom radu u Zϋrichu - Švicarska) u dva dana popeo dva puta na vrh. Posebne čestitke idu ženama Martini Keller i Branki Berther koje su bile jedine žene u ovoj grupi te su se obje uspjele popeti na vrh Triglava (2864 mnv).

Zdravko Matičević i Višeslav Turković bili su vodiči na ovom izletu te posebne zasluge idu njima za organizaciju ovog planinarskog pohoda, koji se uspješno održao unatoč svim nedaćama. Zdravko se posebno istakao oko vođenja grupe, biranja trase i osiguravanja opreme za sve sudionike izleta.

Do iduće zgode i nezgode!

Pročitano 122 puta Poslijednja izmjena dana Srijeda, 20 Srpanj 2022 10:28