DUGI OTOK – Nakon niza uspješno organiziranih masovnih izleta naših vodiča Ivane i Hrvoja, stigli smo do kraja još jedne uzbudljive planinarske sezone. Dolaskom ljeta i tropskih temperatura dolazi vrijeme kada i najuporniji planinari malo uspore korak, zamijene gojzerice sandalama i vrhove morskim pučinama.

Za završnicu sezone HPD Sokolovac Požega odabrao je izlet na Dugi otok – dovoljno planinarski da se osvoji vrh, a dovoljno morski da se nitko ne može žaliti. Program je uključivao uspon na Orljak, obilazak Parka prirode Telašćica, slanog jezera Mir, plaže Sakarun, svjetionika Veli Rat te, na povratku kući, posjet starom gradu Sokolcu u Brinju.

Bila je to revijalna završnica jedne iznimno uspješne sezone u kojoj smo vratili masovnost izleta, osvajali najviše vrhove i prolazili najduže staze. A kada se kao nagrada za sve to ponudi izlet na more – takva se prilika jednostavno ne propušta.

Dugi otok, biser zadarskog arhipelaga, dug 43 kilometra, poznat je po impresivnim klifovima, skrivenim uvalama, ribarskim mjestima, slanom jezeru i jednom od najljepših svjetionika na Jadranu. Ukratko, idealna prilika za planinarski predah.

Krenuli smo iz Požege u noćnim satima. Putem smo pokupili rashlađenu pečenku od Slavka, planinare iz Nove Gradiške, Novske, Zagreba i Brinja, a tek ulaskom Mije i Nene u Gaženici mogli smo reći da smo kompletni. Kako smo skupljali planinare „po putu“, tako smo skupljali i čašice našeg legendarnog „Ceker bara“, koji je radio bez prekida – noćnu smjenu, jutarnju smjenu i sve međusmjene između. „Ceker bar“ uspješno je budio pospane, oživljavao razgovore, bio inspiracija raznih tema i prezentacija, poticao na smijeh, dugo putovanje pretvarao u aktivni društveni život. Nismo se opterećivali velikim usponima jer ih ovaj puta nije bilo tako da smo si dali oduška svatko na svoj način. U Gaženici se ukrcavamo na trajekt i uz jutarnje sunce uživamo u plavetnilu mora koje nas polako uvodi u smireni otočki ritam.

Prvo odredište bio je Park prirode Telašćica, poznat po veličanstvenim strmim stijenama koje se uzdižu 161 metar iznad mora i spuštaju čak 85 metara ispod njegove površine. S vidikovca Grpašćak pruža se prizor koji ostavlja bez daha i koji s razlogom završava na naslovnicama turističkih časopisa diljem svijeta.

Nakon klifova slijedi jezero Mir. Do njega se moglo pješice ili kombijem, ovisno o trenutačnoj raspoloženju i temperaturi zraka. Za vrijeme plime lako je uočiti izvore mora, a ako zapuše olujno jugo, na jugoistočnom dijelu Mira more se počinje prelijevati u jezero. Voda je izuzetno topla te smo se osjećali kao u slanoj banji. Osvježenje i odmor svima je dobro došlo bilo u jezeru, ispod velikih borova ili uz hladno osvježenje ponude lokalnih kafića.

Predvečer stižemo u Sali, najveće mjesto na Dugom otoku. Smještamo se u apartmane i vrlo brzo postajemo vidljivi dio mjesta. Zaposjeli smo četiri kuće, terasu uz more, nekoliko stolova više nego što smo planirali i vrlo uspješno proširili planinarsko raspoloženje na cijelu rivu. Pjesma, smijeh i ples širili su se svim smjerovima.

Od vrha Orljak do plaže Sakarun

Drugi dan rezerviran je za uspon na Orljak (301 m). Iako nije najviši vrh Dugog otoka, jer je pristup pravom najvišem vrhu onemogućen zbog vojnog objekta, Orljak je sasvim dostojna zamjena. Krenuli smo rano, ali sunce je očito krenulo još ranije. Vrućina je usporavala korak, no vrh nas je nagradio hladom i dovoljno vremena za odmor prije povratka.

Posebnu motivaciju za silazak predstavljala je pomisao na plažu Sakarun i rashlađeni autobus. Sakarun nas je dočekao u svom najboljem izdanju – tirkizno more, bijeli pijesak, plitka voda i dovoljno prostora za sve aktivnosti: od picigina i plivanja do fotografiranja, izležavanja i istraživanja ugostiteljske ponude.

Posebnu pažnju privukao je otočić Taljurić. Izgleda poput kamenog tanjura nasred mora, pa su ga moreplovci upravo po tome i nazvali. Na fotografijama djeluje nestvarno, a uživo još više.

Sljedeća postaja bio je svjetionik Veli Rat, najviši na Jadranu. Visok 42 metra, poznat je po svojoj žutoj fasadi za koju legenda kaže da je u gradnju utrošeno čak 100 tisuća žumanjaka. Istina ili ne, svjetionik izgleda impresivno. Pogled s vrha bio je vrijedan svakog koraka, a mnogi su nakon razgledavanja zaključili da je ipak najbolje ponovno završiti u moru.

Tijekom dana kružile su glasine o velikom večernjem iznenađenju koje pripremaju planinarke sobe broj 3. Nitko nije znao detalje, a upravo je to budilo znatiželju.

Mirjana, poznata po racionalnom pakiranju i uvjerenju da za nekoliko dana na moru ne treba više od dvije majice i jednih rezervnih hlača, ostala je zatečena kada je ugledala Danin kofer prepun haljina. Dok su drugi pakirali planinarsku opremu, Danica je, očito, mislila i na visoku modu. Upravo iz tog kofera rodila se ideja da se revijalni izlet zaključi pravom modnom revijom. U ulozi modne dizajnerice našla se Danica Zlomislić Šljerić, a njezine kreacije na improviziranoj modnoj pisti predstavile su manekenke sobe broj 3 – Kaja Jurković i Mirjana Bajić. Čim je zasvirala glazba, terasa se pretvorila u modnu pozornicu. Uz pljesak, navijanje i vesela dobacivanja publike, manekenke su s puno šarma i samopouzdanja predstavile svaku kombinaciju. Publika je bila oduševljena, a mnogi su zaključili kako prisustvuju najboljoj modnoj reviji koju je Dugi otok ikada vidio.

Na kraju programa dizajnerica je zahvalila okupljenima na podršci te naglasila kako je riječ o premijernoj reviji i posebnom ljetnom programu Dugog otoka, uz najavu da se već pripremaju nove kolekcije i buduća modna događanja. Kao priznanje za originalnu ideju i uspješnu izvedbu uručeni su joj cvijeće i prigodni pokloni, uz iskrene čestitke i zahvale za najljepše iznenađenje cijelog izleta.

Nakon službenog dijela večeri pjesma, ples i dobro raspoloženje nastavili su se dugo u noć. Kada je terasa postala pretijesna za svu energiju i veselje, zabava se spontano preselila na rivu. Revijalna završnica planinarske sezone dobila svoj najljepši mogući završetak.

Na povratku kući zaustavili smo se u Brinju gdje nam je Hrvoje, kao i uvijek, održao kratku turističko-povijesnu edukaciju. Posjetili smo Stari grad Sokolac, impresivnu gotičko-renesansnu utvrdu iz 15. stoljeća koja je stoljećima čuvala ovaj kraj od osmanskih prodora. Danas su posebno vrijedni ostaci ulazne kule i kapela sv. Trojstva, jedan od najljepših kasnogotičkih sakralnih spomenika u Hrvatskoj, uz koje se i dalje vežu brojne zanimljive priče i legende.

Tako je završio naš revijalni izlet – ispunjen smijehom, morem, prijateljstvom i lijepim uspomenama. Već na povratku osjećala se lagana nostalgija dok smo planinare ostavljali „po putu“ i uz posljednje trenutke rada „Ceker bara“ polako se opraštali. U mislima nam je svima bila ista želja – neka ljeto brzo prođe kako bismo se ponovno okupili i krenuli u nove planinarske pohode.