OMANOVAC – Ove se nedjelje, 7. lipnja 2026. godine, 14 planinarki i planinara HPD-a Gojzerica uputilo na zahtjevan izlet s polaznom točkom ispred Planinarskog doma Omanovac. Oko 7:30 planinari su već bili pred domom – čistih gojzerica i zategnutih ruksaka. Već nakon pola sata hoda svi su morali pohvaliti stazu, jer uopće nije bilo prašine! Cijelim putem pratio ih je mekani, fini sloj blata. Prašina je ionako loša za pluća, a blato je kažu, dobro za ten.

Prvi veći odmor uslijedio je na Velikoj poljani, gdje su prikupili pečate, obišli Vilinsku kuhinju i obnovili energiju na mreži za ljuljanje. Još uvijek puni snage, nastavili su put prema najvišem vrhu Slavonije – Brezovom polju. Taman što su opet pohvalili stazu bez prašine, shvatili su da ih čeka psunjski rollercoaster. Staza, naime, uopće nije imala namjeru ići ravno prema gore. Stalno je vodila dolje pa gore, pa opet dolje, pa su tako uspješno prikupili ukupno 2500 metara visinske razlike.

Ipak, šuma ih je nagradila gljivama. Nakon što se začuo prvi uzvik: „Gle, gljiva!“, među planinarima se upalio iskonski nagon. Umor je nestao, a pogledi su počeli skenirati tlo. Neki su pokazali poseban „gljivarski X-ray vid“, dok su drugi imali vidokrug krtice. Dok su ovi prvi s lakoćom punili ruksake kapitalnim primjercima, druga je skupina povremeno pokušavala ubrati truli komad bukove kore.

Dok su se ruksaci polako punili ulovom, planinari su stigli na vrh Psunja. Kod geodetske piramide sjeli su na travu i klupe. Izvadili su se sendviči, energetske pločice i mlaka voda iz ruksaka – što je u tom trenutku bilo ravno večeri u restoranu s Michelinovom zvjezdicom. Ponovno puni snage, krenuli su u juriš natrag do doma.

Psunjski rollercoaster radi u oba smjera, pa su na strmim nizbrdicama koljena postala samostalni organizam koji odbija poslušnost, no ekstremni sport traženja gljiva se nastavio. Put natrag vodio je preko Hajdučke kose, makadamom i šumskim stazama. Tijekom povratka promijenila se taktika – duge su pauze ukinute, a spust je postao ekspresan jer je pomisao na toplu hranu u domu djelovala bolje od bilo kakvog dopinga.

Nakon 24 kilometra nemilosrdnih psunjskih staza i predivne šume, ”Gojzerice” su stigle u PD Omanovac. Skidanje blatnih gojzerica, ulazak u dom i sjedanje za stol pružili su im nevjerojatan osjećaj ugode. S prvim zalogajima počele su i stručne analize o tome kako su sve pronađene gljive stopostotno jestive (doduše, neke samo jednom). Pobjednici u gljivarenju su, u duhu prave planinarske solidarnosti, podijelili svoj bogati ulov s manje spretnima, pa su svi kući ponijeli komadić Psunja.

Punih želudaca i umornih nogu, sjeli su u automobile i krenuli put Požege. Planinarska amnezija već je nastupila: zaboravljena su bolna koljena, blato i borba za dah, a idući se izleti već naveliko planiraju.

Ovaj izlet organiziran je kao još jedan pripremni izlet za mistični Olimp u Grčkoj, koji uskoro slijedi. Svi koji su prošli ovu mukotrpnu stazu dugu 24 km, s visinskom razlikom od 2500 metara, u trajanju od 9 sati hoda, sigurno su spremni za nadolazeće izazove. Olimp ni blizu nije zahtjevan fizički, tako da je ovo bila savršena priprema s koje su svi sudionici otišli zadovoljni i puni dojmova. Zasluge za ovaj dobro organiziran, zahtjevan i koristan izlet, pripale su našim najboljim vodičima Anti Bošnjaku i Vladi Crnkoviću.